„Svi smo mi pomalo Abhazijci“, govorio je još davne 2007. godine Veran Mijatović Fidel na sastanku etničkih Tamnavaca iza škole koja nosi ime onoga ko je na bunker golim rukama i bombama se bacao.
Tada, leta 2007. godine, dogovorene su i neke konkretne akcije novoosnovane Republike Tamnave, a među njima postavljalo se i pitanje proglašenja nezavisnosti nama bliskih država, kao i Desant na Stubline, ali o tom potom.
Naime, mi etnički Tamnavci, najbolje znamo kako je biti pod jarmom tuđinske vlasti i zato smo još onomad rešili da jednu po jednu priznajemo nezavisne države. Konačno je došlo vreme i da podržimo braću iz Abhazije, sa kojima imamo zajedničku veru (verujemo u ljubav, kako nas je učio Oliver Dragojević), poreklo (od Adama i Eve) i jezik (svi imamo jezik kao organ govora).
Stoga, apelujemo na sve politički svesne činioce u našoj društveno političkoj zajednici da svojim potpisom pomognu pravoslavnoj braći Abhazijcima, a našem rukovodstvu da ih što pre zvanično prizna, a onda… samo je nebo granica. Severna i Južna Osetija, Ingušetija, Nagorno Karabah, Baskija, Korzika, SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, Papua (kad se otcepi od Nove Gvineje)….
Tamnava i Abhazija to je ista bratija!!!(leoninska rima,rimuju se reci na sredini i kraju stiha,za neupucene)
Ub i Njujork zbratimljeni gradovi!
(to je čuvena Žikina rima, kao iz pesme „popravi mi raspoloženje, daj mi malo ljubavi)
Spremte, se spremte, Abhazijati, silna će borba da bude!!!
Ус истәаз хулеит, арахь џьара ҕбакгьы рбом. Уаҳа нагарҭа амамкуа ргуы ҿыҕьӡаны ишыҟаз мкуа аҟыҧҳәа цгуажә дыуӡак ыҧан аҧенџьыр иаақуҧалеит. Ифҩыс-фҩысо уа иааҩналт, ани ахырга абом. Адыхҳа ацәырдҕуы инықуҧалт. Ашәындаҟурагьы абеит.
Чега, море?
Čovek kaže da priznamo njihovu borbu, samo toliko 😉
Sram vas bilo, zemlja krvari, a vi igrate fudbal… Ko ne potpiše peticiju, dabogda Abhazije ne video recorder!!!
Zovi, samo zovi, majko Abhazijo, svi ce sokolovi za te bubreg dati!!!